Izlet u Opatiju

Bio je 12. studeni ove godine. Vani je bilo 6 °C i nije bilo baš toplo. Otišle smo mama i ja do Popovače gdje smo pričekale bus. Bus smo čekale nekih pola sata, a kada se pojavio, voditeljica puta nam je rekla mjesta na kojima moramo sjediti. Bile smo vrlo uzbuđene. Sjedile smo na samom kraju busa i bilo nam je jako udobno. Trebalo nam je malo više od tri sata vožnje. Odmorile smo se u Draganiću, a prošle smo i kroz grad Rijeku. U Opatiji je bilo vrlo toplo, duplo više stupnjeva nego kod kuće. Prva stvar koju smo mama i ja obišle u Opatiji bili su Amerikanski vrtovi. Da budem iskrena, nisam baš neki ljubitelj botanike, pa me cvijeće nije baš oduševilo, možda i stoga što je sada jesen pa je već i uvenulo, ali zato me pogled na obližnje Jadransko more doista uzbudilo i oduševilo. Nakon Amerikanskih vrtova išle smo razgledati centar grada sa cijelom grupom iz busa u pratnji voditeljice puta. Prolazila sam pored kipa Djevojke s galebom i baš sam uhvatila trenutak fotoaparatom kada je galeb sletio na vrh glave toga kipa. Stijene su kružile oko njega i činile su ga čarobnim. Vidjela sam i puno drugih znamenitosti tijekom razgledavanja. Hotel „Kvarner“ bio je ogroman i predivan, a žuta boja ga je obasjavala i činilo se kao da je sunce došlo na oblačan dan. Također smo malo zastali kod velikog kipa Miroslava Krleže te kod skulpture Barkajol, koji je isto jedan od simbola Opatije. Ubrzo smo nakon toga došli do zida slavnih u parku Angiolina, gdje su grafički oslikane poznate ličnosti, poput: Alberta Einsteina, Andrije Mohorovičića, Draga Gervaisa i tako dalje. Tu je i Ljetna pozornica kod koje jednostavno moraš malo zastati. Već smo svi bili pomalo nestrpljivi, jer smo znali sa se malo dalje, u drugom kutku grada odvija čokoladna čarolija, odnosno Festival čokolade. Slobodno vrijeme je napokon stiglo, imali smo četiri sata za svoju slobodu i hodanje po gradu. Naravno, prvo nam je za oko zapela gužva na ulazu tog festivala gdje je sve mirisalo po čokoladi i čokoladnim delicijama. Bilo je vrlo malo degustacija, ali uspjela sam kušati neke vrste čokolade, lizalicu i praline koje su se jednostavno otopile u mojim ustima kao snijeg. Kada nam više nije bilo tako zanimljivo, otišle smo u restoran blizu kipa Djevojke s galebom i uživale smo u pogledu mora. Okrijepila sam se uz pizzu, oreo kekse i kakao od čokolade. Prošetala sam i šetnicom Lungomare gdje sam fotoaparatom zabilježila neke trenutke. Za uspomenu, kupila sam magnet za hladnjak, meni jedan od najljepših koji imamo. Prošle smo i tržnicom s mnogo lijepih stvari, gdje je bilo puno lijepe odjeće i „Harry Potter“ jastuka i šalica. Šešira i sandala je bilo najviše, a vrećice sa smiješnim natpisima su se također našle. Vratile smo se do autobusne stanice u dogovoreno vrijeme i polako smo svi pošli kući. Put je bio doista zabavan. Priznajem da sam se najglasnije smijala u busu, ali sam uživala. Čitala sam Djevojčicu iz Afganistana i odmarala sam se. Ovo je bio jedan od najljepših gradova na Jadranu koji sam ikad posjetila. Oduševio me. Ljudi su jako opušteni i ležerni. Kad sam se vratila doma, bila sam sretna jer sam donijela puno uspomena u slikama i svom srcu.

Bio je to lijep odmor, a vaša urednica se isto nekad mora odmarati!

Petra Šinković, 6.a