Kako je to biti najmlađe dijete?

Meni je odlično biti najmlađe dijete. Velika je prednost imati stariju sestru, brata ili oboje. Mogu pomoći s pisanjem zadaće, a prednost toga što si najmlađi jest i što si svačija maza. Živim u Osekovu i imam dvije starije sestre, Nikolinu i Anu. Nikolina je medicinska sestra, a Ana geodetska tehničarka. Još uvijek ne znam čime ću se baviti kad odrastem, ali sam sigurna kako će mi one dati koji savjet i pomoći mi pri odabiru. Nikolina i Ana ne žive s nama, Nikolina živi u Ilovi i studira, a Ana u Njemačkoj u gradu Neuburgu an der Donau i dođe kući svaka tri mjeseca.

Vrlo često starija braća i sestre znaju biti ljubomorni jer je najmlađe dijete u središtu pažnje, ali kod nas to nije slučaj. Mi se dobro slažemo. Ponekad se znamo posvađati, ali to se događa vrlo rijetko. One su uvijek uz mene, pogotovo kada mi je teško. Na primjer, kada me netko u školi zafrkava, kažem starijoj sestri i ona mi uvijek objasni kako riješiti situaciju. Najgore mi je kad me pitaju koja mi je sestra bolja. Nikad ne znam što bih rekla jer odgovor ovisi o tome koja je sestra blizu mene. Ako su obje blizu, onda kažem da ne znam jer su obje drage. Jedna sestra dobro zna matematiku pa kad ne znam nešto iz toga predmeta, pomogne mi. Moje su sestre bile jako vesele kada su čule vijest da će dobiti malu sestru – mene. Kada sam se rodila, one su imale 12 i 13 godina.

Osim što sam sretna jer sam najmlađa u svojoj užoj obitelji, sretna sam jer se ta činjenica odnosi i na širu obitelj.

Puno volim svoje sestre i voljela bih da više vremena provedemo zajedno.

Maja Mikulić, 6. a