Moj dan na LiDraNu

U četvrtak, 6. ožujka 2025., sudjelovao sam na Županijskoj smotri LiDraNo. Bio sam jako uzbuđen jer sam predstavljao naš digitalni školski list Zorkić kao glavni urednik, a moj prijatelj Noa Sekulić predstavljao je svoju pjesmu Ema bez problema, sa svojom mentoricom Mateom Stanić. Moja mentorica bila je učiteljica Ružica Filipović.

Na slici sam ja pokraj našeg digitalnog školskog lista "Zorkić"

Krenuli smo rano ujutro… ili smo barem trebali! Naš autobus je kasnio, pa smo i mi kasnili s polaskom. Dok smo čekali, vani je bilo prilično hladno i pomalo smo se smrzli. Ali čim smo krenuli, brzo smo zaboravili na hladnoću jer smo pričali, smijali se i planirali što ćemo sve raditi tijekom dana.

Kad smo stigli u novoobnovljeno Pučko otvoreno učilište Hrvatski dom Petrinja, dočekao nas je ravnatelj Osnovne škole Dragutina Tadijanovića – Davor Miholjević. Bili su tamo i gradonačelnica Petrinje – Magdalena Komes te pročelnica Upravnog odjela za obrazovanje, kulturu, šport, mlade i civilno društvo – Robertina Štajdohar, koji su službeno otvorili smotru.

Nakon svečanog otvaranja, Noa je predstavio svoju pjesmu komisiji, a ja sam imao zadatak predstaviti naš digitalni školski list. Isprva sam bio malo nervozan, ali kad sam krenuo pripovijedati o svemu što smo radili, brzo sam se opustio. Komisija je pažljivo slušala i postavljala zanimljiva pitanja, što mi je dalo osjećaj da im se stvarno sviđa naš rad!

Zatim su krenuli pojedinačni scenski nastupi učenika koje smo se vratili pogledati u raskošnu novu dvoranu, a nakon toga uslijedila je prva pauza. Tada smo mogli birati hoćemo li sudjelovati u kvizu. Naravno da sam išao! Bilo je izuzetno zabavno i svi smo se dobro nasmijali. Nakon toga su uslijedili skupni scenski nastupi. Moram priznati da je zbilja bilo velikih, a mladih glumačkih talenata.

Kad je došlo vrijeme za ručak, svi smo već bili gladni. Za vrijeme ručka održavala su se izvješća o školskim listovima, radijskim emisijama, igrama te novinarskim i literarnim radovima. Stalno me nekako „kopkalo“ što će biti s našim Zorkićem... Komisija nas je predložila za državnu smotru! Mojoj sreći nije bilo kraja, isplatilo se uredništvo svih nas. Uvijek se sjetim kako samo mi učenici i naše mentorice znamo koliko se zapravo truda krije u uređivanju našeg Zorkića.

Nakon ručka održan je okrugli stol za dramske nastupe. Kad je došlo vrijeme proglašenja za srednje škole, ekipa i ja smo odlučili otići na sladoled s našim učiteljicama Ružicom i Mateom. Bio je odličan i sunčan dan, iako smo morali požuriti jer nas je čekao povratak kući.

Na kraju, nakon cijeloga dana punog doživljaja, čekali smo autobus… i pogodite što?! Opet je kasnio! Ali, bio je lijep dan u kojemu smo uživali jer smo znali da se isplatilo. Krenuli smo oko 17:30, a u Popovaču smo stigli sat vremena kasnije… Umorni, ali sretni.

Dan je bio dug i pomalo naporan, ali bilo mi je predivno! Naučio sam nešto novo i stvarno se nadam da ćemo ove godine ići na državnu smotru. Jedva čekam sljedeći LiDraNo!

Fran Radman Prebeg, 6. b