Moja rukometna priča

Pozdrav, ja sam Petra Faletar i pričat ću vam o rukometu.

Ovo je moj prvi članak i nadam se da će vam se svidjeti!

Rukomet treniram već tri godine, a igram za ŠRK Moslavac (Športsko rukometni klub Moslavac). Moj najdraži broj je 54 jer upravo taj broj nosim na svom dresu. Igram na pozicijama lijevog krila te lijevog ili desnog vanjskog.

Sudjelovala sam na brojnim natjecanjima, iako do sada nismo osvojili prvo mjesto. No, rukomet volim jer mi omogućuje druženje s prijateljima na treninzima, a ujedno sam i dobra u tom sportu. Želim postići još bolje rezultate i stalno napredovati.

Na slici je Petra Faletar, na turniru u Velikoj Ludini

Naše treninge održavamo u dvorani Osnovne škole Zorke Sever. Svaki trening traje jedan sat ili sat i pol. Utakmice smo najčešće igrali u Rugvici i Karlovcu.

Za rukomet sam se odlučila jer sam oduvijek voljela igru s loptom. Kada sam saznala da su se moje prijateljice upisale na rukomet, odmah sam i ja poželjela trenirati s njima. Nisam htjela trenirati nogomet, košarku ili tenis jer sam smatrala da su to "muški sportovi", pa sam odabrala rukomet.

Moj najdraži rukometni klub, naravno, jest ŠRK Moslavac, ali ako ne bih mogla birati svoj klub, odabrala bih Lokomotivu Zagreb jer sam se sprijateljila s djevojkama iz tog kluba.

Moj najveći uzor u rukometu je moja sestra, koja je kapetan našeg tima i jako je talentirana. Također, pratim sve rukometne utakmice hrvatske reprezentacije, a moj najdraži igrač je Domagoj Duvnjak. Iako mu je posljednja utakmica bila protiv Danske, on će mi uvijek ostati omiljeni rukometaš.

Napisala: Petra Faletar, 4. razred MŠ