Na koncertu Eda Sheerana u Beču

Bio je to dugo očekivani dan, drugi dan mjeseca rujna ove godine. Probudila sam se nakon petosatnog spavanja. Tata i ja smo krenuli u 8 sati u Sesvete, odakle smo autobusom krenuli za Beč u 10:30. Uzbuđenju i nestrpljivosti nije bilo kraja! Vožnjom do Beča prošli smo Sloveniju i Mađarsku. Stali smo na kratki odmor u

mađarskom gradu pod imenom Sambotel koji je veličine grada Siska. Nije prošlo previše vremena i stigli smo u Austriju. Tamo je bilo drukčije ozračje nego u Mađarskoj. Austrija je bogata prirodnim i kulturnim ljepotama. Bilo ih je toliko da ih nisam uspjela prebrojati! Stigli smo u Beč, glavni grad Austrije. Meni je Beč sličan New Yorku, zbog visokih staklenih nebodera i drugih modernih stambenih zgrada. Vidjela sam i velik broj trgovačkih centara. Kad smo došli do lokacije stadiona Ernst-Happel, tata i ja smo otišli razgledati trgovački centar koji je bio u blizini. Otišla sam u H&M i New Yorker. Vidjela sam mnogo različitih ljudi; razlikovali su se po načinu odijevanja i boji kože. Svi su imali isti cilj – biti na koncertu Eda Sheerana.

Fotografija Ed Sheerana s novinarske presice

Čim smo ušli na ulaz stadiona, tatu i mene je pregledalo dvoje ljudi „od glave do pete“, tako da budu sigurni da nemamo oružje, piće ili hranu. Kad sam sjela, obuzeli su me osjećaji. Nisam mogla vjerovati da sam ondje. Preda mnom je bio neopisivi pogled. Nakon dva sata, počelo je desetominutno odbrojavanje do samog početka koncerta. Kad je došlo do desete sekunde, svi smo počeli glasno odbrojavati. Na kraju, stigao je on. Ed Sheeran. Moj najdraži pjevač. Nisam mogla vjerovati da se nalazimo na istom prostoru! Nisam vidjela cijeli njegov lik zato što sam bila dosta daleko od pozornice, ali bilo je deset velikih ekrana na kojima je bilo prikazano njegovo lice i gitara. Znala sam sve njegove pjesme, a najdraža pjesma koju je uživo otpjevao bila je „Bad Habits“ odnosno „Loše navike“. Svi smo pjevali u isti glas. Obratio nam se na engleskom jeziku i rekao kako se na koncertu nalazi preko 65 tisuća ljudi. Paljenje tisuća bljeskalica na stadionu tijekom koncerta je bio moj najdraži trenutak. Toliko različitih osjećaja istovremeno, zaista neopisivo! Vratili smo se kući sutradan u 6 sati ujutro. Bila sam umorna, ali sretna i zahvalna što sam imala priliku uživo poslušati najdražeg pjevača. Nikada neću zaboraviti taj dan!

Petra Šinković, 6.a