top of page

U četvrtak, 6. ožujka 2025., sudjelovao sam na Županijskoj smotri LiDraNo. Bio sam jako uzbuđen jer sam predstavljao naš digitalni školski list Zorkić kao glavni urednik, a moj prijatelj Noa Sekulić predstavljao je svoju pjesmu Ema bez problema, sa svojom mentoricom Mateom Stanić. Moja mentorica bila je učiteljica Ružica Filipović.


Na slici sam ja pokraj našeg digitalnog školskog lista "Zorkić"
Na slici sam ja pokraj našeg digitalnog školskog lista "Zorkić"

Krenuli smo rano ujutro… ili smo barem trebali! Naš autobus je kasnio, pa smo i mi kasnili s polaskom. Dok smo čekali, vani je bilo prilično hladno i pomalo smo se smrzli. Ali čim smo krenuli, brzo smo zaboravili na hladnoću jer smo pričali, smijali se i planirali što ćemo sve raditi tijekom dana.

Kad smo stigli u novoobnovljeno Pučko otvoreno učilište Hrvatski dom Petrinja, dočekao nas je ravnatelj Osnovne škole Dragutina Tadijanovića – Davor Miholjević. Bili su tamo i gradonačelnica Petrinje – Magdalena Komes te pročelnica Upravnog odjela za obrazovanje, kulturu, šport, mlade i civilno društvo – Robertina Štajdohar, koji su službeno otvorili smotru.

Nakon svečanog otvaranja, Noa je predstavio svoju pjesmu komisiji, a ja sam imao zadatak predstaviti naš digitalni školski list. Isprva sam bio malo nervozan, ali kad sam krenuo pripovijedati o svemu što smo radili, brzo sam se opustio. Komisija je pažljivo slušala i postavljala zanimljiva pitanja, što mi je dalo osjećaj da im se stvarno sviđa naš rad!

Zatim su krenuli pojedinačni scenski nastupi učenika koje smo se vratili pogledati u raskošnu novu dvoranu, a nakon toga uslijedila je prva pauza. Tada smo mogli birati hoćemo li sudjelovati u kvizu. Naravno da sam išao! Bilo je izuzetno zabavno i svi smo se dobro nasmijali. Nakon toga su uslijedili skupni scenski nastupi. Moram priznati da je zbilja bilo velikih, a mladih glumačkih talenata.

Kad je došlo vrijeme za ručak, svi smo već bili gladni. Za vrijeme ručka održavala su se izvješća o školskim listovima, radijskim emisijama, igrama te novinarskim i literarnim radovima. Stalno me nekako „kopkalo“ što će biti s našim Zorkićem... Komisija nas je predložila za državnu smotru! Mojoj sreći nije bilo kraja, isplatilo se uredništvo svih nas. Uvijek se sjetim kako samo mi učenici i naše mentorice znamo koliko se zapravo truda krije u uređivanju našeg Zorkića.

Nakon ručka održan je okrugli stol za dramske nastupe. Kad je došlo vrijeme proglašenja za srednje škole, ekipa i ja smo odlučili otići na sladoled s našim učiteljicama Ružicom i Mateom. Bio je odličan i sunčan dan, iako smo morali požuriti jer nas je čekao povratak kući.

Na kraju, nakon cijeloga dana punog doživljaja, čekali smo autobus… i pogodite što?! Opet je kasnio! Ali, bio je lijep dan u kojemu smo uživali jer smo znali da se isplatilo. Krenuli smo oko 17:30, a u Popovaču smo stigli sat vremena kasnije… Umorni, ali sretni.

Dan je bio dug i pomalo naporan, ali bilo mi je predivno! Naučio sam nešto novo i stvarno se nadam da ćemo ove godine ići na državnu smotru. Jedva čekam sljedeći LiDraNo!


Fran Radman Prebeg, 6. b

U srijedu, 5. ožujka 2025., mi učenici Osnovne škole Zorke Sever smo posjetili Novsku. Putovali smo autobusom. Brzo smo stigli. U Novskoj su nas dočekale vrlo drage učiteljice koje su nas vodile na razne aktivnosti.  Bili smo podijeljeni u grupama. Svaka grupa je imala svoj plan obilaska svih destinacija. 

Moja grupa je prvo obišla Larp igre. Larp igre se nalaze u jedno staroj zgradi. Voditeljice tih igara su nam dale mapu s prostorijama te zgrade kako bismo se mogli lakše snaći. Morali smo se podijeliti u parove. Svaki par je imao različite zadatke koje je trebao riješiti. U svakoj prostoriji su se nalazile zagonetke. Te zagonetke smo trebali odgonetnuti kako bi uspjeli otključati kutiju. Navedene igre su mi bile prezanimljive, ali ne baš jednostavne. Sljedeća destinacija bila je Gaming centar. Tamo su se nalazile razne digitalne naprave poput VR naočala. VR naočale su nas odvele u digitalnu stvarnost s kojima smo imali osjećaj kao da stvarno letimo. U Gaming centru se nalazi jedan stolac s kojim smo se mogli okretati i letjeti u zraku. U jednom trenutku imala sam osjećaj kao da ću ispasti iz nje, ali sam bila čvrsto vezana, pa se to ne bi tako lako moglo dogoditi.  Vozila sam auto pomoću volana, ali u igrici, naravno. Imala sam osjećaj kao da vozim pravi auto. Poslije Gaming centra smo se zaputili u STEM laboratorij. Tamo smo učili programirati jednog robota. To mi nije bilo baš zanimljivo jer stvarno ne volim programirati, ali  bilo je poučno. Imali smo ukusan ručak u Osnovnoj školi Novska. Poslije ručka smo imali malo slobodnog vremena za razgledavanje grada, a onda smo se zaputili nazad prema našoj  školi u Popovači.  

Zajednička fotografija u STEM laboratoriju u Novskoj
Zajednička fotografija u STEM laboratoriju u Novskoj

Terenska nastava u Novskoj mi je bila stvarno zanimljiva i zabavna. Preporučila bih da posjetite Novsku jer ćete se sigurno zabaviti i lijepo provesti, kao  što sam i ja.  

 

 

Ema Prebeg, 8. b 

Pozdrav, ja sam Petra Faletar i pričat ću vam o rukometu.

Ovo je moj prvi članak i nadam se da će vam se svidjeti!

Rukomet treniram već tri godine, a igram za ŠRK Moslavac (Športsko rukometni klub Moslavac). Moj najdraži broj je 54 jer upravo taj broj nosim na svom dresu. Igram na pozicijama lijevog krila te lijevog ili desnog vanjskog.

Sudjelovala sam na brojnim natjecanjima, iako do sada nismo osvojili prvo mjesto. No, rukomet volim jer mi omogućuje druženje s prijateljima na treninzima, a ujedno sam i dobra u tom sportu. Želim postići još bolje rezultate i stalno napredovati.

Na slici je Petra Faletar, na turniru u Velikoj Ludini
Na slici je Petra Faletar, na turniru u Velikoj Ludini

Naše treninge održavamo u dvorani Osnovne škole Zorke Sever. Svaki trening traje jedan sat ili sat i pol. Utakmice smo najčešće igrali u Rugvici i Karlovcu.

Za rukomet sam se odlučila jer sam oduvijek voljela igru s loptom. Kada sam saznala da su se moje prijateljice upisale na rukomet, odmah sam i ja poželjela trenirati s njima. Nisam htjela trenirati nogomet, košarku ili tenis jer sam smatrala da su to "muški sportovi", pa sam odabrala rukomet.

Moj najdraži rukometni klub, naravno, jest ŠRK Moslavac, ali ako ne bih mogla birati svoj klub, odabrala bih Lokomotivu Zagreb jer sam se sprijateljila s djevojkama iz tog kluba.

Moj najveći uzor u rukometu je moja sestra, koja je kapetan našeg tima i jako je talentirana. Također, pratim sve rukometne utakmice hrvatske reprezentacije, a moj najdraži igrač je Domagoj Duvnjak. Iako mu je posljednja utakmica bila protiv Danske, on će mi uvijek ostati omiljeni rukometaš.


Napisala: Petra Faletar, 4. razred MŠ

 

bottom of page